U našu redakciju je stiglo pismo našeg slušaoca, čiji tekst prenosimo u cjelosti:
Otopiće se snijeg, doći će struja u svim opštinama. I šta onda?
Šta ćemo naći ispod snijega? Svašta.
Prije svega otkrićemo konačno kako smo mi obični, građani glasači . U šta smo se pretvorili? Napravili su od nas obične beznačajne glasače, ljude bez stava, ponosa, svjetonazora.
Biramo po osjećaju, biramo njih koji će nam zaposliti, ćerku, sina, ženu.. Pristali smo da damo ličnu kartu za 100 KM , pa neka na izborima posluži bilo kome.
Prodajemo svoj svjetonazor za 100 KM. A kad prođu izbori onda se žalimo na to kako nema, puteva, vode, struje, zapošljavanja….
Mi smo glasali za trgovačke organizacije, koje sebe nazivaju političke partije. Mi smo im dali glas da tajkunima daju najvažnije institucije koje trebaju biti državne, opštinske, javne. A onda biramo one koji će voditi te važne institucije za građane. Neće oni to, to je odgovornost, a za to je potrebno znanje i stručnost. Oni te institucije daju tajkunima u B.Luci ono što je bitno za grad komununalije, toplana, čistoća.
Ove firme su za njih “plijen”.
Gledaju kako na ti mjestima izgraditi zgrade. Oni su obično iz nekog drugog grada. Je*e se njima za čistoću, za snijeg.
A kada padne snijeg onda formiramo “krizni štab” zovemo vojsku, tražimo privatne bagere. Bojimo se reći ime tajkuna, krivce tražimo u opštinskim službama, koje nisu krive.
Tajkun je neko ko gradi zgrade bez dozvole. Logično je da kad gradiš bez dozvole da si to nekome platio. Ok, ako su ti tajkuni u stvari oni koji vladaju. Glasajmo za njih, a ne za one koji nisu sposobni da vode grad.. Oni su perači auta, ljudi bez dana radnog staža, bez vizije oni troše pare na glasove. Drugo ništa ni ne znaju.
Čuj “krizni štab” kako to gordo zvuči!
Pristali smo da izaberemo one koji u zatvoru postaju načelnici. Rijetki su oni političari koji iza sebe nemaju kriminalnu prošlost a mi se samo pravimo ludi kao to ne znamo. Ali on je naš, naša partija. Sposobne, intelektualce, stručnjake smo poslali da rade na pijaci, da prodaju salatu ili u Njemačku.
Umjesto njih dobili smo stručnjake koji završe fakultet za mjesec dana.
Glancamo grad, pravimo spomenike, a ne znamo ko je taj kome ga gradimo.
Pravimo parade, kitimo jelke, mašemo zastavama, vidimo da polako postajemo zajednica Srpskih opština. Biramo šerife za gradonačelnike. Opljačkašmo sami sebe.
Kaže Andrić “Dođu tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!”
Kada bi bar malo otvorili oči, ne puno, shvatili bi kakva nas sudbina čeka. Tu sudbinu smo sami izabrali, mi građani, birači. Ovi što su izabrani nisu krivi. Do nas je. Ako smo glupe, neobrazovane, kriminalne, doveli na vlast, kakvu ste vlast očekivali. Kao niste znali.
Gdje su nam sada “pjevači” sa Manjače. Svako je svoj šator imao. Pjevao predjsednik, pjevao gradonačelnik, pjevala je Vlada, pjevala je čitava Narodna skupština. Nema pjevača na Manjači danas. Je*i ga, snijeg je. Čekaju da otopli. Kad bi samo sve ove naše “snage” sa parade poslali sa lopatama, svi naši putevi bi bili već očišćeni.
Nećemo sad njih, oni vježbaju za paradu.
Sad će Nova godina pa Dan republike. Za razliku od ostalih u svijetu, mi ćemo imati 2 dana Republike a nemamo Republike. Je*eš ostale države, oni imaju samo jedan dan, nama nema ravnih.
Grad će da svjetluca, biće i pjevaljke, kažu na 3 mjesta.
Popijte i zaboravite na sve nedaće, vodu, puteve, zapošljavanje, a kad dođu izbori glasajte po savjesti…
Za vaše, naravno.
Ljudi, nama treba jedan dobar okupator, to nam je jedini spas!
Autor poznat redakciji
